Archive | januar 2020

Zanimljivosti o pticama

****

Ptica Rugalica može da oponaša čak 40 glasova ptica.

Kormorani mogu da zarone do 13 metara u dubinu u potrazi za hranom a nakon zarona, sede raširenih krila koliko god  je potrebno da se natopljeno perje osuši.

Srce ptice kuca 400 puta u minuti a kada leti može da dostigne 1000 otkucaja za minut.

Crveni Ibis je poznat po raskošnoj crvenoj  boji perja koja bledi ako u ishrani nemaju dovoljno mesa škampa i proteine. Inače mladunci crvenog Ibisa su sive boje.

U potrazi za hranom, partnerom ili pri pravljenju gnezda, Detlić besomučno udari kljunom u drvo do 20 puta u sekundi ili od 8000 do 12 000 puta u toku dana. Ne znam kako ga glava ne zaboli.

Rode su jedine ptice koje se ne oglašavaju.

Papagaj je jedna od najređih ptica.

Jedan od primera ljubavi i stabilnog porodičnog života 🙂 pružaju pojedine vrste divljih pataka. Kada patak i patka odluče da budu zajedno, ostaju verni jedno drugom do kraja života.

Najmanja ptica na svetu je Bumbarski kolibri. Veličine je samo 5,7 centimetara.

Ptica koja najbrže leti je Sivi soko.

Mužjak Bele čaplje naroguši svoje perje i tako brani ženke od ostalih ptica.

Kao i divlje patke i labudovi imaju samo jednog partnera za ceo život i ako jedan od njih ugine, ovaj drugi vrlo brzo umire od tuge.

Međutim istraživanja su pokazala da su crni labudovi mnogo liberalnijeg shvatanja i često menjaju svoje partnere.

Nojevo jaje je 24 puta veće od kokošijeg. Da bi se skuvalo potrebno je dva sata a ljuska će ostati vruća i dva sata nakon kuvanja.

Nojevo oko je veće od njegovog mozga.

Kada lovi Siva čaplja često nepomično veoma dugo stoji i čeka plen pored vode ili u vodi ili mu se polako prikrada.

Priča o Jaffi

****

Polemika koja je započela među gastronomima, a nastavila među filozofima na pitanje: da li se radi o keksu ili kolaču, trajala je još od devedesetih godina prošlog veka. A filozofi ne bi bili filozofi kada bi se dogovorili o bilo kom pitanju, a pogotovu ne o ovako značajnoj stvari. No, bilo kako bilo, kompanija koja je prva počela davne 1927. godine da pravi ovaj slatkiš, rešila je da stavi tačku na ovu polemiku i donela je odluku da se radi o kolaču.

Želatinasti preliv sa ukusom narandže, ukusna čokoladna glazura i slatki, mekani i savršeno oblikovani keks-asocijacija je svima nedvosmislena, naravno Jaffa.

Iako u poslednje vreme na tržištu postoje brojne modifikacije ovog slatkiša, tj, razni ukusi, ukus narandže ostao je najomiljeniji.

I još dve-tri zanimljivosti:

U Ginisovoj knjizi rekorda zabeleženo je da rekord u najviše pojedenih Jaffa kolačića u jednoj minuti drži Pit Czervinski, pojeo ih je 17. Čini se i ne tako mnogo :).

Svake godine pojede se oko milijardu Jaffa kolačića a toliko je dovoljno da se napravi most od Londona do Sidneja (tako bar kažu matematičari).

Za vreme svetkog kupa 2002. godine, Engleski tim je postigao najbolji uspeh posle dvadeset godina a smatraju da je za to najzaslužnija upravo Jaffa koju su konzumirali tokom priprema.

Za jedan kolačić potrebno je 18 minuta da se napravi (tako bar kažu u fabrici).

Meni je, moram priznati, bilo potrebno malo više vremena da napravim ovaj slatkiš, a nestao je u roku koji čak ni Ginis ne bi stigao da zabeleži.

 

Špartanjem po Srbiji-Kućica na Drini

****

Kako legenda kaže, ogroman kamen u reku Drinu bacio je Kraljević Marko sa obližnjeg vidikovca, ne želeći da njegov konj Šarac gazi duboku vodu. Sa obale je Šarac lako doskočio do kamena, pa na drugu obalu.  Marko je tako prešao Drinu, nastavio svojim putem. Kamen ili bolje reći stena je ostala na sredini Drine.

I baš na toj steni, davne 1968. godine omladinci iz tog kraja odlučili su da naprave neku vrstu nadstrešnice, zaštitu od Sunca, ne bi li duge letnje dane mogli da provode na Drini. I tako je sve počelo.

Više puta je plahovita Drina rušila i odnosila građevinu sa stene, ali uvek su tu bili entuzijasti koji bi svaki put sagradili novu, lepšu i čvršću kućicu.

I ne samo da je ova neobična kućica  postala simbol Bajine Bašte i reke Drine, već su za nju čuli i mnogi u svetu.

Mnogi svetski časopisi objavili su neobičnu priču o kućici na steni, a na takmičenju za najbolju fotografiju časopisa „Nacionalna geografija“ fotografija ove kućice je bila pobednik meseca.

I na kraju, časopis „Biznis insajder“ svrstao ju je u 16 najčudnijih kuća na svetu. Možda je njima najčudnija ali za mene je jedna od najoriginalnijih, najlepših i najzanimljivijih kuća.